Nedavni posjet ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji je imao za cilj davanje potpore izgradnji Centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju otkrio je da ministar niti župan ne znaju što rade, niti vjeruju u to što rade.

Naime, župan Dobroslavić za ovaj jedini kapitalni projekt koji je pokrenuo u svoja tri mandata izjavljuje da se nada da neće završiti katastrofalno kao već izgrađeni centri koji koriste istu tehnologiju u Istarskoj i Primorsko – goranskoj županiji (Kašjun i Mariščina).

Iako i sam zna da je ovaj projekt potpuno promašen i s tehnološkog , ekonomskog i ekološkog aspekta župan i dalje srlja u nešto čime se neće riješiti problem gospodarenja otpadom, a što će istovremeno ekstremno povećati cijenu ove komunalne usluge koji će plaćati građani.

Kao osoba koja više vremena provodi u Bruxellesu nego u svojoj županiji, župan bi trebao znati da je i sama Europska komisija ocijenila negativno MBO tehnologiju koja bi se trebala primjenjivati u budućem centru i najavila da će samo u iznimnim i jako rijetkim i opravdanim slučajevima sufinancirati takve pogone.

Koliko god to bilo teško, nekada je u interesu građana potrebno podnijeti odgovornost za neuspjeh i okrenuti se prihvatljivim i efikasnijim tehnologijama obrade otpada, a ne ustrajati na guranju projekta kojeg je započeo u svom prvom mandatu i kojeg su vrijeme i nesposobnost za realizaciju odavno pregazili. 

Na konferenciji o komunalnom otpadu krajem studenog 2017. u Bruxellesu je gđa. Vanya Veras, šefica sektora koji se bavi komunalnim otpadom u EK izričito rekla da je u današnje vrijeme neprihvatljivo ulagati u projekte MBO-a i da odgovorne zajednice koje poštuju svoje građane i poznaju problematiku gospodarenja otpadom jačaju sustav odvojenog prikupljanja ​u što spadaju posude, vozila, sortirnice, kompostišta, reciklažna dvorišta i centri za ponovnu uporabu i da je budućnost u financiranju i jačanju sustava odvojenog prikupljanja otpada.

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska se obvezala  Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Pristupnim ugovorom na drugačije postupanje s otpadom, a ugovoreni ciljevi su:

 ● Postići minimalno 50% recikliranja do 2020.
 ● Stati s odlaganjem na neusklađenim odlagalištima do kraja 2018. 
 ● Smanjiti biootpad i količine koje se odlažu prema pristupnom ugovoru

Navedene ciljeve nemoguće je postići primjenom zastarjele i ekonomski i operativno iznimno skupe tehnologije koje se odriče i sama Europska Unija, a koja bi se trebala primjenjivati u budućem CGO Lučino razdolje. Jedino što ćemo od toga dobiti su iznimno visoki penali koje ćemo trebati platiti EU zbog neispunjenja ciljeva, a sve će to platiti građani kroz ekstremno visoke račune za ovu vrstu javne usluge.

Most nezavisnih lista