Našu početnu radost zbog formiranja sektorskih kulturnih vijeća zamijenila je radost očekivanja imena članova, koje će na nekoj budućoj sjednici Gradskog vijeća izglasati „mladi lavovi“ i njihovi koalicijski partneri u podijeli plijena. Pitanje je samo, mogu li zajedno proizvesti 15 imena iz redova eminentnih umjetnika, odnosno kulturnih radnika. Vlahušić nije mogao.

Krajem 2013. godine političkim i pravnim nasiljem poništen je natječaj za članove kulturnih vijeća i rukama tzv. Dubrovačkog dogovora izglasana odluka tadašnjeg gradonačelnika Vlahušića o ukidanju pet sektorskih kulturnih vijeća s po 5 članova i formiranju jednog kulturnog vijeća od ukupno 7 članova. Daljnjim političkim nasiljem kulturno je vijeće formirano po stranačkom ključu i od onda ga sačinjavaju mahom pojedinci upitne stručnosti ili oni predloženi od neovlaštenih predlagača.

Prema Zakonu o kulturnim vijećima ista se osnivaju radi predlaganja ciljeva kulturne politike i mjera za njezino provođenje, a posebice predlaganja programa javnih potreba u kulturi za koja se sredstva osiguravaju iz proračuna, te radi ostvarivanja utjecaja kulturnih djelatnika i umjetnika na donošenje odluka važnih za kulturu i umjetnost.

Voljom bivšeg gradonačelnika i njegovih javnih i tajnih političkih partnera, „kulturna“ politika Grada Dubrovnika i pola milijarde kuna proračunskog novca tako je posljednje četiri godine nominalno bila u rukama jedne, prema svim kriterijima, reducirane i nesamostalne skupine upitnih kompetencija. Kada je u pitanju onaj dio zadaće kulturnih vijeća koji se odnosi na „predlaganja ciljeva kulturne politike i mjera za njezino provođenje“, valja napomenuti da su u tom su periodu donesena dva važna dokumenta u području kulture – Strategija razvoja kulture i Plan upravljanja Lazaretima. Međutim, oba su donesena kulturnom vijeću unatoč, naporima i uz neformalno sudjelovanje nezavisne kulturne scene, koja se svo vrijeme morala boriti da neformalnim putem izbori zakonsko pravo na „ostvarivanja utjecaja kulturnih djelatnika i umjetnika na donošenje odluka važnih za kulturu i umjetnost“.

Dolaskom mladih snaga HDZ-a na vlast, tadašnja je nestranačka zamjenica Gradonačelnika zadužena za kulturu najavila ponovno formiranje sektorskih kulturnih vijeća. Uistinu smo se obradovali u očekivanju prigode da umjetnici, poglavito nezavisni kulturni sektor, ponovno dobiju svoj glas u vijećima i formalno postanu dio tima koji će ne samo „dijeliti“ nemali proračunski novac, nego i osmišljavati i kreirati kulturnu politiku Grada u skladu s prihvaćenim strateškim dokumentima.

Ali avaj! I ovaj je, kao i niz drugih „projekata“, koji su trebali pokazati „drugačijost“ mladih lavova HDZ-a u odnosu na njihovog notornog prethodnika, se već u startu razotkriva kao poluproizvod koji će samo nalikovati promjeni, a suštinski ostati u okviru iste politike stranačko-koalicijske uzurpacije javnog, što fizičkog, što duhovnog prostora, što novca.

Tako ćemo prema prijedlogu koji će se danas naći na sjednici Gradskog vijeća ubuduće imati 5 sektorskih vijeća s po tri člana, ali pažljivim iščitavanjem prijedloga i poznavanjem prakse HDZ-ovog vladanja i kadroviranja zaključujemo kako će ubuduće kulturna politika biti u rukama petero HDZ-ovih političkih komesara – predsjednika sektorskih kulturnih vijeća. Predviđene naknade radi, od Raguža i Vićana očekujemo da u vijećima zbrinu par svojih „kulturnjaka“ te u pogodnom trenutku poguraju pokojeg svog uhljeba u neku od javnih ustanova u kulturi. Po mogućnosti na mjesto ravnatelja.

Tako je našu početnu radost zbog formiranja sektorskih kulturnih vijeća zamijenila radost očekivanja imena budućih članova koje će na nekoj budućoj sjednici Gradskog vijeća izglasati „mladi lavovi“ i njihovi koalicijski partneri u podijeli plijena. Pitanje je samo, mogu li zajedno proizvesti 15 imena iz redova eminentnih umjetnika, odnosno kulturnih radnika. Vlahušić nije mogao.

Teško je nadmašiti Vlahušića, ali HDZ nikada ne treba podcijeniti