Zašto župan Dobroslavić taji Studiju izvodljivosti za županijski centar za gospodarenjem otpadom Lučino razdolje? Tijekom 2017. godine, na sastancima s tadašnjim ministrom Dobrovićem, župan Dobroslavić izjavljivao je da je Županija izradila Studiju izvodljivosti i da projekt samo čeka na odobrenje Ministarstva. Nakon toga u listopadu 2018. župan Dobroslavić se pohvalio da će Studija izvodljivosti za Lučino razdolje biti gotova za desetak dana. U veljači 2019. izjavio je da je Studija izvodljivosti završena. Nakon svega, građanima i medijima je dan danas onemogućeno pravo na pristup informacijama i uvid u te javne dokumente. Zašto? – pita se Đuro Capor, inače koordinator Inicijative Srđ je naš. Preostali dio njhovog priopćenja prenosimo u cijelosti.

“Iz nedavnih medijskih istupa župana Dobroslavića na Županijskoj skupštini dobiva se dojam da je projekt Lučino razdolje gotova stvar te da se za nekoliko mjeseci može očekivati izdavanje lokacijske dozvole i izbor ponuđača. S obzirom da ovakve izjave Župana slušamo već nekoliko godina nameće se pitanje je li sve baš tako bajno s tim projektom ili je negdje zapelo?

Na javnoj raspravi o Izmjenama županijskog plana saznali smo da je Idejno rješenje za projekt povučeno 2018. godine iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode jer nije bilo usklađeno sa Studijom izvodljivosti. Službenik za informiranje Dubrovačko-neretvanske županije prošli tjedan odbija moj zahtjev za dostavljanjem tog dokumenta. Navodi pritom vrlo čudnu konstrukciju: „…studija je pri završetku i kad nam bude službeno dostavljena i kada za istu dobijemo autorska prava ista će biti objavljena“. Netko je lagao: ili župan koji je prije mjesec dana izjavljivao da je studija gotova ili službenik za dezinformiranje tvrdeći da je studija pri završetku.

Nevoljkost Županije da medijima i građanima omogući uvid u Studije izvodljivosti izrađene proteklih godina za različite varijante tehnoloških rješenja ukazuje na činjenicu da je nešto problematično s ekonomskom stranom projekta. Lako je moguće da će građani naše Županije plaćati najskuplje račune za otpad u Republici Hrvatskoj ukoliko dođe do realizacije projekta. Odgovor na pitanje koliki će računi biti kao i usporedbu s računima za otpad u drugim županijama mogli bismo imati tek uvidom u podatke u Studiji izvodljivosti koju u Županiji kriju.

U slučaju Primorsko-goranske županije izgradnjom centra za gospodarenje otpadom Marišćina cijena računa za zbrinjavanje otpada za građane i kućanstva porasla je za više od 100% te je po jednoj toni 2017. godine iznosila 470 kn. Po izjavama župana Dobroslavića iz 2017. cijena odlaganja otpada u Lučinom razdolju, temeljena na staroj Studiji izvodljivosti, iznosila bi 87 eura po toni, što bi u usporedbi s riječkim odlagalištem Marišćina bilo oko 200 kn više po toni.

Osim moguće ekonomske promašenosti, ovaj projekt prate još značajniji rizici i ekološke nepoznanice. Naime 2010. godine provedena su istraživanja krškog podzemlja na lokaciji centra za gospodarenje otpadom. Fluorescentna boja izlivena na lokaciji Lučinog razdolja za manje od 48 sati završila je na Bistrini i u Malostonskom zaljevu. Nezadovoljna takvim rezultatima, Županija je naručila naknadna hidrološka testiranja, provedena 2013. godine, ne bi li dokazala da ocjedne vode iz Lučinog razdolja neće završavati u Malostonskom zaljevu niti u okolnim vodocrpilištima. Na rezultatima tih naknadnih istraživanja temelji se suglasnost Ministarstva na projekt. Osim toga, omogućavanjem špekulativne turističke izgradnje na lokaciji Dube Stonske ili izgradnjom centra za gospodarenje otpadom u blizini Malostonskog zaljeva, župan Dobroslavić i Županija neodgovorno ugrožavaju uzgoj školjaka i egzistenciju stotinu obitelji koje o tome ovise. Znanstvenici iz Instituta koji se neposredno bavi Malostonskim zaljevom kao i iz HAZU-a su u više navrata upozoravali na ranjivost jedinstvenog eko-sustava kojega bi onečišćenje moglo bespovratno uništiti. Župane, koliko smo spremni platiti takvu vrstu „napretka“?