Prva dramska premijera na 67. Dubrovačkim ljetnim igrama „Kafetarija“ u režiji Vinka Brešana i izvedbi Festivalskog dramskog ansambla, osvojila je srca Dubrovčana. Dvije generalne probe te ukupno šest izvedbi 31. srpnja, 1. 2., 3., 4. i 5. kolovoza, od kojih je posljednja dodana u program zbog iznimnog interesa publike, pogledalo je oko 4000 festivalskih posjetitelja.

Prema djelu „La bottega del caffè“, jednoj od najuspješnijih komedija talijanskog komediografa Carla Goldonija, u prijevodu i adaptaciji Frana Čale na dubrovački govor, i ova „Kafetarija“ 21. stoljeća pokazala se dostojnom nasljednicom čuvene predstave iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prvotna „Kafetarija“ na Igrama je premijerno postavljena u režiji Tomislava Radića 1978. godine na Gundulićevoj poljani kao predstava Kazališta Marina Držića, a na repertoaru se zadržala punih deset godina. Upravo je stoga ovogodišnja predstava hommage svojoj prethodnici.

– Predstava je zauzela središnji prostor najpoznatije ulice u Hrvatskoj, poput nazbilj otoka o koji se razbijaju ljudski valovi sačinjeni od Koreanaca nakićenih selfie-štapovima, Engleza nakićenih pivom, glasne, raznobojne mlađarije sa svih kontinenata. Više od toga nemoguće je očekivati – piše Tomislav Čadež u svom osvrtu.

Ana Tasić pak u svom osvrtu navodi da Brešanova „Kafetarija“ ima naglašenu društvenu svijest i odgovornost vezano za problem komercijalizacije Dubrovnika, u čemu je sam kraj provokativan i značenjski inspirativan zbog neodređenosti koja gledateljima ostavlja prostor za razmišljanje. Gospar Lukša, u pozi Svetog Vlaha poziva na kafu, ostajući sam jer svi ostali su grad napustili.

Prema zamisli i realizaciji autorice dramaturške adaptacije i dramaturginje Mire Muhoberac radnja „Kafetarije“ događa se upravo u ljeto 1978., iste godine kad je na Igrama „Kafetarija“ premijerno izvedena. Režije se prihvatiojedan od najuglednijih hrvatskih filmskih i kazališnih redatelja Vinko Brešan čije komedije redovito obaraju rekorde gledanosti u Hrvatskoj te osvajaju prestižne nagrade u zemlji i inozemstvu. Svoju je kafetariju kafetijer Frano (u adaptaciji i predstavi 2016., s radnjom u 1978. godini) nazvao Divona, prema starom imenu za Sponzu. Obradu glazbe iz sedamdesetih i tekstove songova potpisuje Mate Matišić, koreografiju Ana-Marija Bogdanović, scenograf je Marin Gozze, kostimografkinja Doris Kristić, a dizajner svjetla Rade Stamenković.

Za iznimno pozitivne kritike uvelike je zaslužan Festivalski dramski ansambl sastavljen od sjajnih glumaca koji su se izvrsno snašli i s pjevanjem i plesanjem. Frana kafetijera igrao je Nikša Butjer, a gospara Lukšu Pjer Meničanin. Nikša Kušelj bio je trgovac Dživo, njegova žena Blage Marija Škaričić, Maro Martinović navodni konte Karlo, a njegovu ženu Lukreciju igrala je Linda Begonja. Anđela Ramljak odigrala je ulogu balarine Slađane, a vlasnika kartašnice Branimir Vidić Flika. Konobara Franovog igrao je Nikola Baće. Ostale uloge ostvarili su Nika Burđelez kao dumna, Edi Jertec, Maro Drobnić, Luka Čerjan, Petar Puljić. Mate Matišić nastupio je i kao izvođač u bendu uz Tomu Matišića i Stanka Kovačića. Festivalski zbor, koji je uvježbavala korepetitorica Maja Marušić, činili su članovi Kazališne družine Kolarin, Dubrovačkog komornog zbora i brojni studenti, đaci i građani Dubrovnika.