Ovog je tjedna u Bruxellesu otvorena izložba SEARICA, posvećena zagađenju mora zbog podizanja svijesti javnosti o opasnosti tog globalnog problema. Izložbu „Ocean Plastics Lab” organizirala je Međuskupina za mora, rijeke, otoke i priobalna područja (SEARICA), a otvorio ju je potpredsjednik Međuskupine Europskog parlamenta zadužen za otoke, zastupnik Tonino Picula, o čemu smo već pisali.

Globalni problem morskog otpada svodi se najviše na plastiku, koja zagađuje mora diljem svijeta te ima ubojito djelovanje na životinjski svijet. Ovaj tjedan SEARICA organizira niz aktivnosti kako bi upozorila da se godišnje u mora diljem EU otpušta između 150 i 500 000 tona otpada! Svake se godine u Europi generira oko 25,8 milijuna tona plastike, a samo je 30 posto tog otpada reciklirano.

Ove porazne brojke nažalost nisu najporazniji podatak vezan za zagađenje za koje je zaslužan isključivo čovjek. Naime, problem leži i u činjenici da je morska sol, koju svi konzumiramo, zagađena mikroplastikom, koja preko soli ulazi i u ljudski organizam. Sitne čestice su pronađene u soli koju koriste u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Španjolskoj, kao i u Kini te SAD-u. Većina kontaminacije dolazi od mikrovlakana plastike koja se jednokratno koristi, kao što su plastične boce. Svake godine u mora dospije 12.7 milijuna tona plastike.

Prema istraživanjima soli kupljene u trgovinama u SAD-u, Amerikanci bi mogli konzumirati i do 660 čestica plastike godišnje po osobi, a tip plastike bisfenol A pronađen je kod 95 posto populacije. Utjecaj plastikena ljudski organizam još uvijek nije poznat, budući nema grupe ljudi koja joj nije bila izložena.

U svijetu se po minuti proda više od jedan milijun plastičnih boca, a recikliranje ne može pratiti ritam proizvodnje plastike, pa se očekuje da će se zagađenje do 2050. godine učetverostručiti. Znanstvenici su testirali 21 tip stolne morske soli te pronašli čestice mikroplastike u svakom od njih. Najčešći tip plastike je polietilen, koji se koristi za izradu plastičnih boca.

Osim toga, u Hrvatskoj je 2016. godine Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita proveo istraživanje o prisutnosti mikroplastike u ribi Jadranskog mora, a dr. Pero Tutman rekao je tada za Dnevnik.hr:

‘Ispitana je prisutnost mikroplastike u probavnom traktu trlje (Mullus surmuletus), arbuna (Pagellus erythrinus) i srdele (Sardinia pilchardus). Kod svih vrsta su u određenom postotku pronađene čestice koje bi potencijalno mogle biti mikroplastika’.

Dr. Tutman tada je naveo i da su dotrajale plastične ribarske mreže velik problem među otpadom u našim vodama. No, plastika ponajviše u morima završi zbog divljih odlagališta, ali i zbog toga što vjetar s odlagališta često otpuše otpad u more. Osim toga, tu je problem prekograničnog otpada kojeg morske struje nanose u naše teritorijalne vode.

Podizanje svijesti o ovom globalnom problemu, koji nije samo globalni, već se tiče svakog lokaliteta na Zemlji koji ima dodira s morem, ključno je za budućnost.