Mnogopoštovani i dragi mjesni biskupe i prijatelju Mate! Draga braćo u biskupstvu, svećeništvu i redovništvu! Dragi đakoni, bogoslovi i sjemeništarci! Poštovani predstavnici grada, županije, države, civilnih i društvenih institucija i medija! Moji dragi branitelji! Dragi vjernici i štovatelji sv. Vlaha iz Dubrovnika i Gradišća! Dragi moj puče hrvatski!

Čuo sam i doživio da ste vi Dubrovčani poput sv. Vlaha, unatoč svim burama i neverama, stajali na braniku Crkve i Domovine. Znam da su se u ovoj zemlji događale mnoge borbe između dobra i zla, vodili su se mnogi ratovi između slobode i robstva. Ovdje je Crkva sa svojim narodom bila kroz povijest neprestano ugnjetavana, proganjana i ubijana. Povijest ove zemlje je ispisana i stvorena krvlju mnogih mučenika i branitelja. Mi Austrijanci kao susjedi komunističkih zemalja dobro znamo što ste vi sve proživjeli i kako ste skupo plaćali svoju slobodu, posebno kao Crkva u vremenu bl. Alojzija Stepinca.

Naš sv. Vlaho je simbol vjere, slobode i pobjede dobra nad zlim. On štiti kao liječnik ne samo ljudsko grlo nego i dobar glas svakoga čovjeka i naroda. Razumljivo je, što je grad Dubrovnik, sveca pobjede, uzeo za svoga zaštitnika. Simbol pobjede ne smije biti samo utisnut u grb i pečat grada i biskupije, nego mora biti utisnut u vaša srca i u vaše glave.

Vaš grad je povezan sa svijetom, kopnom, nebom i morem. U Dubrovnik se može doći autom i busom, avionom i brodom. Putujući avionom, pogledao sam odozgo grad. Rekao sam! Slika broda čini mi se tipičnom za Dubrovnik koji je biser Hrvatskoga Jadrana. Za razliku od mene, sv. Vlaho je došao u Dubrovnik brodom i ostao je zauvijek u ovome gradu koji, gledajući iz aviona, izgleda kao veliki kameni brod.

Brod – sloboda

Kada sam ulazio u zidine grada, rekoh grad Dubrovnik je uistinu taj brod a crkva je kabina u kojoj je kapetan sv. Vlaho. U ovome brodu svi imaju mjesta bilo kao putnici bilo kao veslači. Kao što svaki brod ima ulazna i izlazna vrata tako i svaki grad ima velika i mala vrata. Veliki pjesnik Ivan Gundulić je napisao:

„O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do. Sva blaga, sva srebra, svi ljudski životi, ne mogu bit plaća, tvoj čistoj ljepoti.“ Sv. Vlaho je kao kapetan broda, kroz povijest stvarao osjećaj slobode, štitio je grad od različitih ratova i zala, vodeći brod kroz sve bure i nevere. Njegova mučenička glava, odrubljena od krvnika dolazi brodom u Dubrovnik. Vidite! Mučenici ostaju u sjeća-njima ljudi a mučitelji nestaju u svojoj truleži grijeha. Ja vas molim kao vjerni Hrvat iz Gradišća, iz dijaspore stare 500 godina, čuvajte slo-bodu. Svi vi koji imate moć upravljanja ovim brodom, dajte vesla u ruke našim obiteljima, mladima i djeci. Ne ugrožavajte slobodu misli i spriječite podjele. Uključite se u promicanje solidarnosti prema onim koji žele u ovoj lijepoj zemlji živjeti, školovati se i raditi. Ne uskratite ni jednom putniku pravo na dostojan život. Svoje povijesne vrijednosti pokažite Svijetu i s njima trajno plovite u Europu, jer i veliki mogu puno naučiti od vas, nas malih. Istina! Europa ima slobodu. Ali kakvu? Koja je njezina cijena?

Da smo mi Grad. Hrvati bili pognute glave i uvijek se sklanjali od svake nevere, davno bi nestali. A vidite, unatoč svim vjetrovima mi smo opstali a pred nikim nismo puzili. Poniziti se hoćemo pred svakim a puziti nećemo pred nikim. Cijeni tuđe a nedaj svoje. Ako ste slobodu branili u domovinskome ratu, znajte to sačuvati i u domovinskome miru. Ne budite izdajice svoje slobode! Još jednom se moramo pri-sjetiti što nam poručuje sv. Pavao: „Vi ste braćo na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima.“ (Gal 5,13) Ovo je prava-kršćanska sloboda!

Kapetan – sv. Vlaho

Vi Dubrovčani a posebno vaši pomorci, dobro znate da svaki brod ima svoga kapetana, kormilo i kompas. Ovo je najvažnije za brod kako u mirnim tako još više u burnim vremenima. Vlaho je za vas Dubrovčane taj stari dobri kapetan i sigurni kompas.

Naši su stari na vratima Kneževoga dvora napisali: „Obliti privatorum, publica curate – zaboravite svoje stvari i brinite se za zajedničke.“ Po načelu sv. Vlaha žrtvuj sebe i vlastito dobro, svoj život za drugoga kao primjer vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi. Kapetan svoj život daje za svoj brod i putnike i u svakoj nevolji zadnji napušta brod. U današnjem evanđelju i Krist reče: „Hoće li tko za mnom neka se odrekne samoga sebe, tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. (Lk,9,32) Ovo je bio Vlaho, poznati liječnik-biskup koji je život svoj dao i za Boga i za čovjeka. Plovio je ovim svijetom kao ponosni kapetan. Kad su mučitelji od njega tražili da se odrekne Boga, on je to odbio rekavši: „Ne bojim se muka, ja sam Kristov.“ Neću izdati svoj brod i svoj narod. Bar je vama u Hrvatskoj jasno: Navik on živi ki zgine pošteno.

Osjećam u nedostatku nekontrolirane navigacije neki vrše progon vaših mladi ljudi sustavnim seljenjem iz Hrvatske. Pročitao sam i to da se prošle godine potopio jedan veliki brod u Hrvatskoj. Reklo se da je umrlo 40.000 ljudi, veličine grada Dubrovnik. Strašno! Pomislio sam: Umro je Dubrovnik. Umrla je kolijevka stoljetne kulture, umro je pojam drage slobode, umro je dio Hrvatske pun sunca i mora. Ono što nisu napravili agresori u ratu to rade politički agresori u miru. Ubili su Dubrovnik. Potopili su najljepši brod Europske plovidbe.

Čujem da se iselilo preko 100.000 mladih Hrvata. Napuštaju hrvatsku plovidbu. Ako se ovako nastavi, Hrvatska će se vrlo brzo potopiti šapatom. Kao uplakana starica bez djece, ona će sjediti sama kraj bisera Južnoga mora, tužno jecajući: Ej, ti tamo Velebite, zaustavi moje Dubrovačko dite. Političari i pastiri! Ugledajte se u kapetana Vlaha. Uhvatite se kormila i navigacije. Vi ste čuvari i kapetani Hrvatske, koja se kao stari brod usidrila kraj obala lijepoga Jadrana. Uludo narod vesla ako kapetan spava na kormilu. Probudite se, ode brod u krivo. Slomit će se, nasukat će se i potopit će se. Kapetane Vlaho, molim te, preuzmi ti kormilo i čuvaj ovaj brod od potopa, a putnike od bure i nevere!

Veslači – Vjerom u budućnost

Svaki brod treba motor i vesla. To je Duh Sveti i to ste vi. Duh Sveti nas uvijek potiče kroz vjeru na dobro i na zajedništvo. A mi moramo naše vrijedne ruke sklopiti na molitvu a i raširiti na veslanje. Sv. Benedikt – patron Europe – nam je ostavio geslo: moli i radi. Narode moj ljubljeni, bez molitve i rada, nema nigdje na svijetu budućnosti i sigurne plovidbe.

Draga moja braćo! Biti praktični vjernik i ploviti u Kristovoj barci, nije danas lako. Biti vjernik i svjedočiti svoju vjeru u krugovima medija, politike, prosvjete, sporta, kulture i vremenu bezbožnoga liberalizma, znam da nije ni malo lako – zato vama koji se ovdje zalažete i svjedočite veliko hvala! Voditi obitelj, Crkvu i ovu napaćenu Hrvatsku putovima Kristovoga evanđelja je velika umjetnost jer nas tuku valovi i vjetrovi sa svih strana. Svima vama koji se bojite danas svjedočiti Krista, upravo On poručuje: „Ne bojte se, jer ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28,20)

Da bismo sretno putovali po svom životnom putu, moramo ploviti u tri rute:

Najprije moramo ozbiljno i iskreno živjeti naš vjernički život u ovim zidinama grada. To podrazumijeva susret s Kristom u molitvi, čitanju Sv. pisma i primanju sv. sakramenata kod našega staroga i dobroga kapetana Vlaha. Ovaj prokušani put vjere vi stoljećima živite sa sv. Vlahom a mi u Gradišću sa sv. Martinom, čije smo 1700 rođendane proslavili prošle godine.

Druga ruta našega putovanja su zajedništvo i solidarnost. Zajedništvo se mora očitovati prvo u obitelji a potom u Crkvi i društvu. U ovim teškim trenutcima svjetskih nevolja, vi kao narod mora-te veslati zajedno. Kada se veslač umori morate biti solidarna zamjena da brod ne bi stao i potopio se. Kanite se nezdravi podjela. Svi smo mi putnici istoga broda – i lijevi i desni. Bog želi spasiti svakoga putnika na našem brodu. Shvatimo konačno, samo je u slozi, moć!

A treći i najbitniji put po kojem danas svi mi, cijela Europa mora ploviti jest sloboda koju nam je Bog dao. Imate slobodu tijela ali još uvijek nemate slobodu duha. Zarobljeni ste radnom nedjeljom upravo od naših Europski mešetara, zarobljeni ste silnim kreditima svjetskih mafijaša, zarobljeni ste prevarama nepoštenih poslodavaca, ro-bovi ste nezdravi politika i prljavih podjela. Posljedica ovoga modernoga robstva su kolone razočaranih ljudi koji su teška srca, sa uplakanim očima morali ostaviti svoju staru Domovinu u potrazi za slobodom i sigurnim životom. Ne dajte se porobiti, nikome i nikada!

Moramo biti solidarni prema tisućama nezaposlenih, gladnih, kredi-tima zaduženih, koji su izgubili ili polomili svoja vesla. Moramo ih spasiti. Ne smijemo ih baciti u more. Tim ljudima se mora otvoriti i Crkva i država. Nemojte se zatvarati u zidove svoga grada i srca. Otvorite se Bogu. Otvorite se čovjeku. Dajte veslati svakom čovjeku i pomozite mu da se osjeti korisnim, sigurnim i sretnim.

Ako hoćemo ploviti putovima vjere i slobode onda se držite svoga staroga broda, Crkve, koja uz bure i nevere, uz sve rupe i pukotine, uz sve ljudske slabosti ipak drži svoj pravac i plovi sigurnim putevi-ma za dobro čovjeka. Dok je Europa plovila putevima vjere i slobode počivala je na sigurnim temeljima. Ako se Europa bude odricala kršćanskih vrednota i svoga navigatora Krista, plovit će u budućnost kao brod bez kapetana. Europo. Nauči se od nas Dubrovčana kako se čuva: vjera i sloboda – svoga broda i naroda!

Dok su nas Mlečani ratnim brodovima htjeli porobiti, sa našega broda: sv. Vlaho samo im je mah’o…kad su Turci nadirali da nas stave pod svoje carstvo: kapetan Vlaho, samo im je mah’o. Kad su komunisti ugnjetavali u Dubrovniku sve ono što je hrvatsko i katoličko: čak i njima, kapetan Vlaho samo im je mah’o. Kad su u domovinskom ratu sa Srđa pucali agresorski topovi i tada: kapetan Vlaho samo im je mah’o i svima ponosno govorio, ajmeeeeee … ča ću im ja. 

To je prava festa koju vi Dubrovčani punim pravom kao ponosni Gospari slavite stoljećima. Ova festa nije samo čin kulture i tradicije nego to je djelo Boga i vjere. Vi i vaši praoci, prošli ste poput vašega Parca sva mučenja kao sv. Vlaho ali se nikada niste odrekli Boga i slobode. To je pravi LIBERTAS koji se samo sa sklopljenim rukama i krvavim koljenima može izmoliti a nigdje kupiti, dok se olako može prodati za Judine škude. Čuvajte vaš dragocjeni Libertas!

Uzdajte se u svoje domaće blago – ko višnji nam Bog je do – u bogatstva svoga Jadrana, u svoju mladost, u svoje veslače, u svoj brod i u svoje more. Ne idite u daleki svijet i široke oceane jer „Svaka tuđa zemlja tuga je golema.“ Zapamtite! Nitko od nas, niti u Crkvi niti izvan Crkve, niti u politici niti izvan nje, niti u zidinama grada Dubrovnika niti izvan njega, niti na moru niti na kopnu, nema pravo svojatati ovaj narod kao sredstvo za postizanje osobnih interesa.

Slavite vašu prošlost, ljubomorno čuvajte vašu sadašnjost ali ponos-no plovite u budućnost smiraja. U toj mirnoj plovidbi želimo s vama ploviti i mi, vaši Grad. Hrvati. Neka vam sv. Vlaho kao kapetan bude kompas u životu i snaga u veslanju. Zaštitniče grada i naše slobode, moli Boga za ove dobre ljude, štiti naš stari brod i grad Dubrovnik i vodi ga u luku spasenja. Danas te kao biskup i Grad. Hrvat molim, čuvaj moj dragi Hrvatski narod u Domovini i u dijaspori od svakoga zla, bolesti i asimilacije, daj mu zdravo grlo da može dok je svijeta i vijeka, se Bogu moliti i ga slaviti te živjeti i na glas pjevati: O lijepa, o draga, o slatka slobodo! Sveti Vlaho, daj nam pomozi da tako i bude! Amen.